Tamo gde obrazovanje i umetnost daju notu
Osnivanje umetničke kolonije Matildenhee pre više od sto godina je snažno pomoglo Darmštatu da stekne poseban rang. Raskošne zgrade u stilu secesije daju pečat ovom brežuljku muza. Nakon 1949, nakon godina koje su obeležavale tuga i nedostatak stambenih prostora u gotovo potpuno razorenom Darmštatu, došlo je do drugog kulturnog buđenja koje je dovelo do uspostavljanja pionirskih institucija za sistematsko naseljavanje „bezdimne industrije”: ovde je velika koncentracija izdavačkih kuća i grafičkih pogona, a međunarodno priznati instituti za književnost i muziku i Državno pozorište su danas zaštitni znak grada. Dodeljivanje nagrade Georg Bihner, najvažnije nagrade za književnost u Nemačkoj, „Međunarodne letnji kurs za novu muziku”, prvi put održan 1946, Muzej pokrajine Hese sa najvećom na svetu zbirkom Bojsa, Umetnička hala, bezbrojni recitali i koncerti, živa scena džeza, malih umetničkih formi i pozorišta, kao i mnoge galerije, čine grad jedinstvenim, kulturnim doživljajem. 1999. je u srcu grada otvorena velika kulturna institucija: Centralstation. Mašinska hala, koja je zaštićena kao spomenik, na dva nivoa objedinjuje pozorište, književne večeri, izložbe, koncerte i klabing.
Vredan posete, slušanja i svake godine sa razlogom za slavlje.
Toga nikad dosta: u znamenitosti se ubrajaju i stara gradska kuća, dvorac za Marktplacu, Ludvigova crkva, crkva Sv. Pavla, osmougaona kuća i oranžerija, Rozenhee i ruska kapela sa romantičnim zasadom platana. Uzbudljivi su i Darmštatski razgovori koji se održavaju od 1950, a prvi razgovor „Slika čoveka današnjeg doba”, u kojem se vodila debata o umetnosti i njenoj ulozi nakon rata, čuo je ceo svet. Sve debate prate izložbe, koje brinu za to da prodiskutovano ne ostane samo suva teorija. A od 1951. dok je grad još uvek bio u ruševinama, održava se gradski festival posvećen Hajneu. Najbolji dokaz da građani Darmštata ne samo da umeju za mudro govore, već i da se dobro zabavljaju.