Vajmarska klasika. I drugi razlozi za posetu
Kompleks „klasični Vajmar” svedoči o velikoj kulturnoj epohi – „vajmarska klasika”, prosvećenoj, dvorskoj i istovremeno građanskoj kulturi oko 1800. godine. Uključivanje Vajmar u svetsku baštinu UNESCO-a je zasnovano na umetničko-istorijskom značaju građevina i parkova sa iz perioda procvata klasičnog Vajmara i ulogom grada kao duhovnog centra krajem 18. i početkom 19. veka – i tome nema ništa da se doda. Osim da je Vajmar 1999. bio jedna od kulturnih prestonica Evrope. Da je Geteov rođendan ove godine po 250. put pravi je razlog da se cela Evropa – i ostatak sveta – sretnu u Vajmaru.
Naravno – u Vajmar se ide iz obrazovnih razloga i lične kulture. Da Vajmar ima koncentraciju pabova, koja je – merena po broju stanovnika – blizu Berlinu, da je Vajmar poznat po svojoj sjajnoj kuhinji, da se u Vajmaru mogu naručiti pivo Švanenblond, koje se pravi od 1533, sve su to aspekti koji grad čine još interesantnijim.
Priča o uspehu: Gete u Vajmaru
U najvažnije spomenike klasičnog Vajmara ubraja se Geteova kuća iz baroknog perioda na Frauenplanu, gde je pesnik živeo skoro 50 godina. Danas se može videti njeno stanje u poslednjim godinama Geteovog života. Njegov letnjikovac u parku na Ilmu je bio poklon od vojvode, sa ciljem da Getea veže za Vajmar – i uvek je bilo njegovo utočište u prirodi. Geteov talenat kao građevinskog supervizora je dokazan u Rimskoj kući, koja je je bila prva klasična zgrada u Vajmaru u vidokrugu letnjikovca. Takođe, ime Fridriha Šilera je neraskidivo povezano sa Vajmarom: svoje poslednje godine je proveo kući u bivšoj Esplanadi. Danas je sve uređeno u stilu tog vremena sa originalnim nameštajem, kao i stalnom izložbom „Šiler u Tiringiji”, koja daje uvid u njegov život i delo. Takođe, Franc List, brilijantni virtuoz, je, koliko su to dozvoljavale njegove duge turneje, živeo u Vajmaru u bivšoj dvorskoj bašti na ulazu u park, koja je danas kuća muzej Listova kuća.
Bauhaus, liberalne tradicije – i duga strana Vajmara
Bauhaus muzej sa više od 300 eksponata nudi uvid u rad državnog Bauhausa. Osnovan u aprilu 1919. u Vajmaru, to je po mnogima i danas najuspešniji izvozni proizvod nemačke kulture 20. veka. Takođe, liberalnoj i progresivnoj baštini grada je odgovaralo da Saksonija-Vajmar-Ajzenah, čiji glavni grad je bio Vajmar, 1816. donese prvi nemački ustav, a da se 1919. ovde utemelji prva republika na nemačkom tlu, Vajmarska Republika. Utoliko više, neverovatno je da je ovde, gde se kulturna nacija tako ponosno predstavlja, od strane te iste nacije osnovan i Buhenvald, mesto stradanja 50.000 ljudi, koje se nalazi u neposrednoj blizini grada. Ko kaže Vajmar, mora da kaže i Buhenvald – i mora da se pokloniti tom mestu sećanja. Jer tek tada se može videti Vajmar u potpunosti.