Promena kao princip: Bilefeld u duhu vremena.
Brojni trgovci su u novom gradu iskoristili slobode koje im je dao lokalni vladar i obeležili početak razvitka Bilefelda. Trgovina tkaninom i lanom, koji su tada bili tražena roba, dugo je koristila gradu, što je vidljivo još danas na staroj pijaci, na staroj gradskoj većnici i starogradskoj crkvi Sv. Nikolaja.
Ali potražnja za lanom nije trajala večno, tako da je Bilefeld prerastao iz trgovačkog u industrijski grad. To se odrazilo i u slici grada: podignute su nove stambene četvrti, sa karakterističnim dvospratnicama ili trospratnicama. Reprezentativne zgrade poput nove gradske većnice pozorište u baroknom stilu i stilu secesije, pošte ukrašena renesansnim motivima, železničke stanice u stilu secesije i sinagoge vidljive izdaleka zahvaljujući visokoj kupoli, osnovane su prvih godina dvadesetog veka. Krajem istog veka izgradnja umetničke hale, gradske hale, hale Zajdenštik, Istorijskog muzeja i muzeja Hilsman parku Ravensberg za kratko vreme obnavlja sliku grada na prepoznatljiv način i značajno širi kulturnu ponudu. Od 1969. Bilefeld je takođe univerzitetski grad. Na zapadu, ispod teutoburške šume, nalaze se svi fakulteti pod jednim krovom. Centralni deo koji sve spaja i baca svetlo u arhitektonskom smislu je velika hala duga 300 metara.
Slavlje po starom običaju: pijace, festivali i Hermanova trka
U maju se u starom gradu održava sajam tkanja, sajam velikih višednevnih narodnih festivala, a svake godine u julu se u srednjovekovnom dvorcu Šparenburg održava festival Šparenburg, a u septembru vinska pijaca u starom gradu. Godina se tradicionalno zaključuje sa božićnom pijacom. Ona se održava u starom gradu, okružena sa preko 100 svečano ukrašenih kuća sa narodnom arhitekturom. Jedna takođe tipična tradicija Hermanova trka, trka koja vodi Hermanovog spomenika u Detmoldu, preko visina od teutoburške šume do Šparenburga u Bilefeldu.