Tamo gde se sreću kulture i gde stanuje nemački car
Francuski način življenja i nemačka tradicija su stvorile sopstveni biotop, u kome se nalaze prijatne vinoteke, kuhinja između rafiniranog i krepkog, kao i prirodna srdačnost, sve to ovde dobro uspeva. Prepustite se uskim ulicama koje romantično vijugaju, trgovima koji pozivaju na posetu sa karakterističnim duhom – zbog toga u Koblenc dolaze posetioci iz celog sveta. Obilazak starog grada može da počne od četiri tornja, kako se zovu doksati barokne četvrtaste kuće na centralnom raskršću. Na Glavnoj straži iz 1689. nalaze se strelci, zastave, muskete i trube, koje podsećaju na vojnike, koji su ovde stražarili. Put dalje vodi ka Šengelbrunenu, drugom simbolu grada: on je u dvorištu gradske kuće, okružen baroknim zgradama i jezuitskim ansamblom, i podseća na period od oko 1800, kada je Koblenc pripadao Francuskoj i kada su se dečaci upečatljivo često zvali Žan – što je u dijalektu bilo Šang, a iz toga opet nastalo Šengel. Među njima je bilo i vragolana, pa i sama figura na fontani prska u nepravilnom ritmu mlazove vode preko cele fontane. Znamenit je i Nemački car, što nije monumentalni spomenik, kako bi se moglo pomisliti, već gotički stambeni toranj, u čijem parteru se danas nalazi prijatna gostionica.
Velika umetnost u starim zidinama i penušavo uživanje
Ail nisu samo barokni i gotski građevinari ostavili traga, već i poznati kolekcionar umetnosti Peter Ludvig: Ludvigov muzej se nalazi u Nemačkoj gospodskoj kući, blizu nemačkog ugla; četiri sprata sadrže Ludvigove zbirke i tu se održavaju privremene izložbe. Zbirka se koncentriše na vreme posle 1945. i prikazuje između ostalog dela Pabla Pikasa, Žana Dibifea, Pjera Sulaga i Sergeja Poliakofa sve do grupe „Nouveaux Réalistes” ili pokreta „Figuration libre”. Magičan kontrast: moderna umetnost u srednjovekovnim zidinama, klasika moderne u ljupkom starom gradu. Na uživanje u umetnosti može da se nadoveže penušavo uživanje: u vinskom muzeju Dajnhart, u centru grada, koji je preteča svih poznatih vinskih podruma.